Ti i ja šutimo već danima,
ti i ja predosjećamo kraj.
Ti i ja na putu s kojeg povratka nema,
naša zvijezda gubi sad svoj sjaj.
Tko zna za uzrok svemu tom?
Od nas dvoje tko je kriv?
Tko zna bilo što o srcu svom,
zašto iste greške čine svi?
Ti i ja okrenuti leđima.
Ti i ja već svjesni da je kraj.
Ti i ja u mraku iz kog izlaza nema,
naša zvijezda gubi svoj sjaj.
Ja znam, kad jednom budem bilo s kim
ipak na te sjećat će me sve.
Ti znaš, da ćeš na me misliti
i kad jednom budeš pored nje.
Ti ja svjesni smo da griješimo.
Ti i ja žalit ćemo to.
Ti i ja već sad preklinjemo korak taj,
svoju zvijezdu koja gubi sjaj.
Ti i ja okrenuti leđima.
Ti i ja već svjesni da je kraj.
Ti i ja u mraku iz kog povratka nema,
naša zvijezda gubi svoj sjaj.
Ja znam, kad jednom budem bilo s kim,
ipak na te sjećat će me sve!
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
0 komentar(a):
Objavi komentar