i komad ljubomore u zraku
Kao da me gleda, ogledalo
dah ga muti i bistri
sa malo sreće
mogli bi i razbiti čaroliju
Ne plači, evo tu sam
kriješ oči
kao glib ispod nokata
Na brzinu, malo poravnaš čaršafe
i središ šminku, popraviš kosu
i već izgleda, kao da prije mene ovdije
nikog nije ni bilo
I ne plači
Zakuni se u nešto
prećuti, slaži mi
zatvori za mnom vrata
i više ne plači
Smrde riječi
rukav invalida na vjetru
Govoriš, vrelim usnama
hladne riječi i osjećam
nema nade, nikad više neće ni smrznuti
ni opeći
0 komentar(a):
Objavi komentar