Time - Divlje guske

Kroz noć i vlagu
divlje guske sele na jug
i bolno kriču
osećam želju
da neku tužnu napišem priču

Kako odnose one svom
na krila svoja bijela dva
iz duše moje drago nešto
i ne znam put, i ne znam stat

Ne mjerim više vrijeme na sate
ni po vrelom sunčevom hodu
dan mi je kad njene oči se vrate
a noć kad ponovo odu

Divno je bilo, priznajem srcem
trenutci, staze, usne i lišće
sve, čak i suze što teku licem
i njeno tjelo, dok ima me, što drhće

Vjerujem, praštam, čekam i molim
da vrati netko sve one dane
ali kasno je, zašto da volim
kad listovi ljubavi naše pali su s grane