Jutro kad zarudi, zora kad se budi
naše ruke su tople i usnama se ljubi
na licu je osmeh, svi ovi ljudi
pevaju sa nama pesmu ljubavi

Jer mi smo deca sunca i meseca
i naša kuća je najveća
svaki dan je radost i naša sreća
tuga nestaje u bespuća

I sve smo bliže i bliže i sreća nas stiže
gde rastu grane na 4 strane
gde vetar nas nosi, na oblak nas diže
i živimo srećnije dane

Jer mi smo deca sunca i meseca
i naša kuća je najveća
svaki dan je radost i naša sreća
tuga nestaje u bespuća

A kad se zvezde spuste na ulice puste
kao naše glave na oblake plave
sanjaju polje, sanjaju more
oblaci nas vode sve do obale

Jer mi smo deca sunca i meseca
i naša kuća je najveća
svaki dan je radost i naša sreća
tuga nestaje u bespuća

Mi smo deca sunca i meseca
i naša kuća je najveća
svaki dan je radost i naša sreća
tuga nestaje u bespuća
tuga nestaje u bespuća
tuga nestaje u bespuća
tuga nestaje u bespuća

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail