Kako se nikad ne vidi
gde je početak radosti
a uvek tako dobro znamo
gde počinje kraj

Kako sve boli kad si sam
kako se niko ne seća
šta je to negde nekad davno
u nama zaspalo

Ti znas da biću, uvek tu i strah tvoj čuvaću
u ovoj noći samo ja, moja ljubavi na tebe misliću

I kad mi tuga uzme glas
a plač i smeh su deo nas
Kaži mi: više ne volim
te tvoje oči kao pre
više ih ne volim ko pre

Kraj - to nije oblik srca našeg
kraj za kraj, ako poželiš sad da odem

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail