Kraj, oluja je prošla
još samo vjetar nosi ostatke sudbina
Kraj, sunce kroz oblak
boji vazduh bojom oho ljepila
Moje kuće, uglavnom nema
niti postoji znak da je bila tu
Lutam sigurno i ludo…
Kraj se zna al' ja očekujem čudo
Ona nije tu… na naš grad je pala jesen
Pamtim je po snu… dok je vjetar nosi
niz ulicu… podigne kragnu preko mosta
Strah, u očima ljudi
što niču iz mraka s' porcijom mržnje i bureka
Oni pitaju, dal' je ko znao
šta se desilo i ko ih je zvao da budu tu
Djeca trče bosa, ona gola pod miškom
nose komade hljeba a na leđima teret vjekova
Ludi Sento urla ispred groblja
baca ruke, hvata se neba
a na nebu sama u uglu zvjezda Danica
Ljepotom svojom krasi ona sav nebeski vrt
ona i on se gledaju pohotno
ko kobra i mungos, ko derviš i smrt
Ljudi, gledajte nebo
govori vam Danica
Ispred mene put… ima tri imena
al' nema znakova i… sjećanja na nju
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
0 komentar(a):
Objavi komentar