Kraj, oluja je prošla
još samo vjetar nosi ostatke sudbina
Kraj, sunce kroz oblak
boji vazduh bojom oho ljepila

Moje kuće, uglavnom nema
niti postoji znak da je bila tu

Lutam sigurno i ludo…
Kraj se zna al' ja očekujem čudo

Ona nije tu… na naš grad je pala jesen
Pamtim je po snu… dok je vjetar nosi
niz ulicu… podigne kragnu preko mosta

Strah, u očima ljudi
što niču iz mraka s' porcijom mržnje i bureka

Oni pitaju, dal' je ko znao
šta se desilo i ko ih je zvao da budu tu

Djeca trče bosa, ona gola pod miškom
nose komade hljeba a na leđima teret vjekova

Ludi Sento urla ispred groblja
baca ruke, hvata se neba
a na nebu sama u uglu zvjezda Danica

Ljepotom svojom krasi ona sav nebeski vrt
ona i on se gledaju pohotno
ko kobra i mungos, ko derviš i smrt

Ljudi, gledajte nebo
govori vam Danica

Ispred mene put… ima tri imena
al' nema znakova i… sjećanja na nju

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail