Ako snijeg bude ikada pad'o kao one noći po nama
ti nemoj kriti lice, već ga hvataj usnama
A ako tvoje usne vrele do mene doći, budu htjele
Ti znaš, da ja znam da ti znaš da ne mogu sam
I zato stojim na istom onom mjestu i gledam snove kako prolaze
Stojim sam i čekam dan tajna vrata da se otvore
Ali nema, nema, nema nema nigdje nikoga
Iza nas nema sjena iza nas nema tragova
Zato nema, nema, nema nema nigdje ničega
samo mrak i gusti zrak u mojoj sobi od sjećanja
Ako vjetar bude ikada duv'o kao onog jutra po nama
Ti pusti kosu da viori to je naša zastava
Ako sunce bude ikada pržilo kao onog ljeta po nama
Ti mu podaj svoje tijelo da te ono miluje
A kada grad bude okupan zorom koja nastaje
Uzalud sviće, ja sam tu i nigdje se ne mičem
Jer nema, nema, nema nema više razloga
Iza nas, nema sjena iza nas nema tragova
Jer nema, nema, nema nema više razloga
Samo mrak i gusti zrak u mojoj sobi od sjećanja
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
0 komentar(a):
Objavi komentar