Aerodrom - Nestala dobrota

Usred kasnog, noćnog sata
djeca bojažljivo, otvaraju vrata
do ušiju im dopire, tajanstvena galama
dok zbunjeni vire, iz šarenih pidžama

Na stablima su se, probudile ptice
pod zemljom od straha, podrhtale su klice
nešto se stvarno, čudno zbiva
u morima nijedna, riba ne pliva

Prvo su se, čule sirene
a malo zatim, crkvena zvona

Sad sam siguran, vid me ne vara
to iz daljine, maše nam ona

Naša nekad davno, nestala dobrota

Na licu poput, magle blijedo
još uvijek tinja, neugašen žar

Al' previše dugo, je nije bilo
već je sasvim, izgubila čar