Aerodrom - Bjegunci

Svjetlost munja pali ponoć
pod jakim naletom hladne kiše
stajao sam, u srcu oluje
i čekao, ništa više
nestvarnu kao ženski šapat
hladnu poput dodira zmije
čuo sam negdje u tamnoj dolini
svoju budućnost, kako se smije

A noć skriva i dalje, skriva bjegunce

Pravac je, već odavno zadan
uz malo truda i malo muke
putevi dosta, dobro se znaju
izbor je skoro na dohvat ruke
u malim kućama moga grada
između dva-tri, gutljaja pive
tamo iza osvijetljenih prozora
uz ognjišta topla, iluzije žive