Time - Pjesma No.3 (1972)

Kroz bijele magle sna
ja čujem njezin zov
i putem sjena krenem
u susret k njoj
I tad mrzim san
jer njezin zov nestaje
čim svane dan

Ni žubor prvih voda
nije sličan zovu tom
ni tihi šumor šumom
u svijetu mom
Ni krošnje sjećanja
ne njišu njezin cvijet
ni njenih ptica dom

Ta pjesma želim da je moja
da sam njene harmonije rob
i svijetu cijelom pjevaću je ja
nek ljudsko srce bude njen
vječni grob