Svo vreme ovog sveta
je moglo biti naše
sad sedim i gledam, kako dan
svojom lepotom se budi

Ne nisam tužan
ponekad takvo je lice
dok sedim i čekam, da kažeš mi
Odlazim

A šta, ako ti ja
šapnem sad, neke reči koje nikad nisi ti čula pre
koje te probude i podsete
Da možda mi, poneki put
sapnemo sve, one reči koje nikad nismo pre, govorili
hajde spavaj sad, možda i nađem te u snu

Sve vreme ovog sveta
je moglo biti naše
sad sedim i gledam
ovde se, dlanovi spojiti neće
tako lako, polako je sve uzeti
a tako teško, teško je s' tim živeti

Svo vreme ovog sveta
oduvek je bilo uz nas

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail