Na rastanku ružu si mi dala,
i prolila rijeku vrelih suza...
Osta' nada, da se tješim njome,
kao melem srcu ranjenome.

Utjehu, dajte mi utjehu, za dušu slomljenu,
za ranu na srcu, za ljubav nevjernu.
Utjehu, dajte mi utjehu, za dušu slomljenu,
za ranu na srcu, za ljubav nevjernu.

Ja zbog tebe pijem svake noći
jer nestaše naši topli snovi...
Na mom stolu stoji svelo cvijeće,
kao spomen prohujale sreće.

Utjehu, dajte mi utjehu, za dušu slomljenu,
za ranu na srcu, za ljubav nevjernu.
Utjehu, dajte mi utjehu, za dušu slomljenu,
za ranu na srcu, za ljubav nevjernu.

U toj tužnoj pjesmi tražim tebe
jer ja više nigdje nikog nemam...
Lutam tužan, i proklinjem dane
mjesto sreće što stvoriše rane.

Utjehu, dajte mi utjehu, za dušu slomljenu,
za ranu na srcu, za ljubav nevjernu.
Utjehu, dajte mi utjehu, za dušu slomljenu,
za ranu na srcu, za ljubav nevjernu.

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail