On, tužni trenutak
kuca na moja vrata
Neću mu reći zdravo
neću ga pustiti za stol

Predugo smo bili skupa
i dobro ga znam
i zato otiđi, tužni trenuče
ne boj se, ne ostajem sam

Vojnik ima lice dječaka
 dok piše pismo kući
i slaže, slovo na slovo
za svoju djevojku

Sjećaš li se, draga moja,
kad smo bili skupa
i ljubili se pored rijeke
Čekaj me, dolazim

Rijeke pravde, dolaze
kakve nam darove donose
Rijeke pravde izliće se
cijelom zemljom proljeće

Neću, gledati nazad
više se ne okrećem
Ja gledam u sutra
i to priznajem

Moje su riječi tako smiješne
moje su riječi slabe
al' moram ti reći,
tko kuca na vrata
tko nam dolazi

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail