Zabranjeno pušenje - Srce, ruke i lopata

Domovina naša je rodila hiljade i hiljade junaka
Jedan od tih, delija to je moj komšija Avdija
Nije bio on niti bombaš nije bio on niti sportista
Sve što je imao od oružja to su srce, ruke i lopata

Zemlja je bila srušena valjalo se dizati iz pepela
Radio je tada Avdija k'o što radi deset armija
Jednog je dana, 23. oktobra zlatna značka udarna
zasjala na njegovim grudima

Dugo će se sjećati Avdija tog jesenjeg podneva
Dugo će se sjećati riječi jednog od drugova:
"Ti si naš ponos, Avdija ti si naš ponos k'o zastava"
Našla se i slika njegova usred fabričkih novina

Njegov je dan, udaran
a njegov san je
hiljadu tona za jedan dan

Dođoše nova vremena izgubi se negdje Avdija
zaboravili smo svi na njega imamo dovoljno bagera
Samo ponekad, pred prvi maj zovne ga direktor osnovne
da uveliča proslave priča anegdote i podvige

Tog dana Avdija pokupi plakete i ordenje
U okićenom razredu počasno mjesto zauzme
Prije nego pred klince izađe koju ljutu popije
kao pjesnik što ne vjeruje u vlastite stihove