Zabranjeno pušenje - Pklatovi (I dio)

Postoji jedna dimenzija nepoznata čovjeku
Prostor između svijetlosti i senke
između nauke i praznoverja
To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije
Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi

Pklatovi imaju i oči i uši
i noge i ruke i ledeni dah
Samo im je dodir potpuno mek
a korak previše lak
Zauzeli su cijeli naš grad i počeli sebi ljude zvat'
Nisi više znao ko je čovjek, a ko je Pklat

Ubrzo su ušli u svaki naš dom
i ljudima spustili zavjese
Svak je mogao da vidi samo unutra
niko nije gledao napolje

Na ulice su pustili bijele medvede
čija je dlaka sjajna
Došli su iz dalekog svemira
njihovo porijeklo mora ostati tajna

Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti
mi samo želimo da mislite kao mi

Između nas, draga, ne postoji ništa
otkako su na naša vrata kucali
Ne čujemo vrisak komšinice
niti smo plin osjetili

Prazne su čaše, puna pepeljara, nestaju boje
Moje srce kuca sporo, tika-tat-ta
Nema više poljupca, ni svađe, ni šamara
Tvoga tijela, draga, ja se više ne sećam

Iskači kroz prozor, mala i bježimo odavde,
u dvorište i park pa sve do kraja ulice
Ja ću na drugu stranu da im trag zamjetnem
Ti čekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen