Josipa Lisac - Tko zna kog vidiš u meni?

Budim se svakog jutra pored tebe
i pitam se - tko se krije u srcu tvom?
A pogled moj ko da osjećađ, budiš se
poput tata što na djelu zatečen je tu.

Činiš stvari, što primjećujem prvi put:
dotjeruješ se više no što znaš
i stavljaš miris nov... sve je čudno to.

Al' tko da zna što jest u tom,
što kriješ ti u srcu svom.
Tko zna kog vidiš u meni,
na koga misliš ti.

Osjećam po svemu da si odsutan
i vidim to u praznom oku tvom.
Ti kriješ misli te, ipak - odaje te sve.

Al' tko da zna što jest u tom,
što kriješ ti u srcu svom.
Tko zna kog vidiš u meni,
dok gledaš me i smiješ mi se ti.

I na vratima još, dok gledam tvoj lik,
učini mi se da stranca vidim ja;
ne prepoznajem tad ni tvoj kaput ni šal
i meni nepoznat sjaj u oku tvoj sja.

Dok za tobom se vrata tiho zatvaraju,
ja tješim samo sebe gušeć plač,
u jastuk vičem ja: “ne, to nije istina!”

al' tko da zna što jest u tom.
Što nosiš ti u srcu svom.
Tko da zna kod vidiš u meni
dok gledaš me i dok smiješ mi se ti.