Nekako s proljeća uvijek meni doluta
Neka čežnja tamna, tiha mudrost davna
Spuštam ja stare kofere na perone sudbine
To je miris zrelih godina
Moj kaput baš je težak, najdraža

Nekako s proljeća ja se sjetim starih drugova
Probude se u meni svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele, one znaju moje ulice
To je boja crnoponoćna
Moji koraci baš su teški, najdraža

I opet taj osjećaj samoće
Kad neće nikog mene krene i hoće
I opet mrakom svoje pjesme bojim
Pijan od želje za usnama tvojim

Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća
Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća

Nekako s proljeća sjeti mene nepravda
Na pobjede poraze i sve lažne obzire
Napravim račun praštanja, popijem pusta maštanja
To je ukus lijepog kajanja
Moji kapci baš su teški, najdraža

Nekako s proljeća noć mi oči otvara
Nemam san da uhvatim, nema dana da ne izgubim
A hoću da te vodim ja tragom sunca, jugom maslina
To je dodir tvojih bedara
Moja duša baš te voli, najdraža

I opet taj osjećaj samoće
Kad neće nikog mene krene i hoće
I opet mrakom svoje pjesme bojim
Pijan od želje za usnama tvojim

Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća
Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća

Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća
Sav sam tih od ludila
Bez tebe s proljeća

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail