Nekako s proljeća uvijek meni doluta
Neka čežnja tamna, tiha mudrost davna
Spuštam ja stare kofere na perone sudbine
To je miris zrelih godina
Moj kaput baš je težak, najdraža
Nekako s proljeća ja se sjetim starih drugova
Probude se u meni svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele, one znaju moje ulice
To je boja crnoponoćna
Moji koraci baš su teški, najdraža
I opet taj osjećaj samoće
Kad neće nikog mene krene i hoće
I opet mrakom svoje pjesme bojim
Pijan od želje za usnama tvojim
Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća
Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća
Nekako s proljeća sjeti mene nepravda
Na pobjede poraze i sve lažne obzire
Napravim račun praštanja, popijem pusta maštanja
To je ukus lijepog kajanja
Moji kapci baš su teški, najdraža
Nekako s proljeća noć mi oči otvara
Nemam san da uhvatim, nema dana da ne izgubim
A hoću da te vodim ja tragom sunca, jugom maslina
To je dodir tvojih bedara
Moja duša baš te voli, najdraža
I opet taj osjećaj samoće
Kad neće nikog mene krene i hoće
I opet mrakom svoje pjesme bojim
Pijan od želje za usnama tvojim
Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća
Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća
Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća
Sav sam tih od ludila
Bez tebe s proljeća
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
0 komentar(a):
Objavi komentar