Sve će to, o, mila moja
prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš
I dvije će pokisle ptice
sa tvoga oka prhnuti na jug

Nijedna suza, nimalo volje
nijedna slutnja, ni glas
A moglo je bolje

Reći ćeš: "Malo je tužno
a on je bio kopile i jad"
I staćemo goli i sami
pred ovo ledeno, nebo i mrak

Miriše pelin, pusto polje
procvale ruže i med
A moglo je bolje

Gdje? Pokaži mi
Gdje, kad tužne sudba ne voli?
I čime, od svijeta da se braniš
kao ruža, sa dva smiješna trna
Ili snom?
Uzalud, uzalud, sve je protiv nas

1 komentar(a):

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail