Možda iza ugla sunce sad za tebe sja,
možda iza ugla sreća tebe čeka sva.
Možda ce se tvoja tuga
izbrisati kao duga
možda nisam bio za te ja.

Kuda da se sklonim, dušo, ovog proljeća,
kad me svaka ulica na tebe podsjeća.
Pijana od zaborava,
otić' ćeš iz našeg grada,
ali iz mog srca nikada.

Proljeće je, proljeće je
a u meni zima, zauvijek je ostala.
Proljeće je, proljeće je
a u meni zima
nikad više ti i ja.

Možda iza ugla sunce sad za tebe sja,
možda iza ugla sreća tebe čeka sva.
Samoća je poput kiše, bude pa je nema više
možda nisam bio za te ja.

Čujem da ti neko drugi ulazi u trag,
pravi nježne zasjede i postaje ti drag,
pričaš li mu kad o meni, il' ste noću zaneseni
kao što smo bili ti i ja.

Proljeće je, proljeće je
a u meni zima, zauvijek je ostala.
Proljeće je, proljeće je
a u meni zima
nikad više ti i ja.

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail