Ne znam kud ću sa sobom budan čekam zoru
u zrcalu gledam svoje već umorno lice,
ko da cjeli život živim samo ovu noć
sve izgleda kao ružan san

San na oči ne dolazi, a jutro već sviće
da li ce mi to svitanje probuditi nadu
ka da cjeli život živim samo ovu noć
ko da živim samo jedan dan

Ja sam proklet od svih žena i sam sjedim u mraku
moje srce jače kuca, slutim promjene u zraku
pjevam pjesme koje volim, što se to sad sa mnom zbiva
i ja shvaćam bit života, za sve muzika je kriva

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail