trideseta jesen
prstima od kiše, a u zoru
dok si me budila, ptico malena
Ti lijepa kao armija, ispod zastava
a ja, komadić opsjene
htio sam ti reći
bježi, bježi od mene
Bože, šteta za nas oboje
sve bi, bilo možda i drugačije
da smo se ranije
sreli ti i ja
Nisi smijela nikada
ptico malena
iz moje ruke ni jesti
ni vodu piti
Jer ja nosim jedan tužan ugarak
negdje na dnu grudi
i ovo lice starca i hiljadu bora
I jedan ruzmarin, koji ne vene
zato, bježi, bježi od mene
0 komentar(a):
Objavi komentar