Atomsko sklonište - Rađaju se nova djeca

Dok drugi kuću grade,
Ja pjevam tužne balade.
Dok drugi za novcem trče,
Gledam kako svijet posrće.

Rađaju se nova djeca
U prašini ludog svijeta.
I već plaču kako nema,
Za njih nove, dovoljno banketa.

Al’ i ja sam bez morala,
Što mi ga je mladost dala.
Al’ i ja sam bez morala,
Što mi ga je mladost, nekad, dala.

Zaboravljen je miris cvijeća,
Zaboravljene su dobre knjige,
A roditelji prenijeli na djecu
Velike i teške brige.

Al’ i ja sam bez morala,
Što mi ga je mladost dala.
Al’ i ja sam bez morala,
Što mi ga je mladost, nekad, dala.