Ne pitaj me noćas ništa
pusti me da šutim
ja noćas trebam mir

Stare rane opet peku
moje bitke dalje teku
Dušo, ti nemaš ništa s’ tim

Sa tvojeg izvora
moja se duša napila
žedna tvojih godina

I sada mamurna
pita: ‘’Gdje je utjeha
gdje je mladost nestala’’

Idu dani, ja ih pratim
ponekad do tebe svratim
dušo, tražim zaborav

Molim sate da se vrate
tragovima njenim hodam
tiho, kao da je tu

Sve još miriše na nju
i dan, i jutro što će doć’,
nakon ove noći, noći bez sna

I dvjesto godina
da ih brojim u samoći
otkako je otišla

U mojim venama
još je njenog otrova
još je doza prejaka

A tebe ljubim
da ne poludim
(samo) da zaboravim!

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail