Pošalji mi, dobru poruku
osmijeh svoj, na mekom jastuku
Opusti se i zapjevaj
neku dobru staru stvar
Da vidim, možeš li se sjetiti
kako je nekad, bilo maštati
Lice nosi, što zaslužuje
sve svoje nade i zablude
Dolazi vrijeme, da platim dugove
trube vrište, buđenje
Što se to, zapravo desilo?
A bilo je tako, tako bezbrižno
Kao da je sto, stotinak godina
još uvijek ispred nas
Zlatna staza sja
(Priča nema kraj)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
0 komentar(a):
Objavi komentar