Pošalji mi, dobru poruku
osmijeh svoj, na mekom jastuku
Opusti se i zapjevaj
neku dobru staru stvar

Da vidim, možeš li se sjetiti
kako je nekad, bilo maštati

Lice nosi, što zaslužuje
sve svoje nade i zablude
Dolazi vrijeme, da platim dugove
trube vrište, buđenje

Što se to, zapravo desilo?
A bilo je tako, tako bezbrižno

Kao da je sto, stotinak godina
još uvijek ispred nas
Zlatna staza sja
(Priča nema kraj)

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail