Josipa Lisac - Willie i Laura Mae Jones (1976)

Willie i Laura Mae Jones – divan par kojeg voljeli smo svi
A živjeli su tik uz put u kolibi trošnoj k’o i mi

Radeći na zemlji skupa, svi pomagali bi jedni druge
Ako radiš kroz dan tad ne stigneš tad ti mislit o tom tko je kakve boje

Nakon teškog rada, k njima predvečer bi znali doć’
Uz pjesmu i gitaru, vedri smijeh često zajedno bi dočekali noć

Willie je svirao gitaru i svi bi tražili “Sviraj još!”
I svatko tol’ko netko bi rekao kroz smijeh “Pa ti, hej, ti nisi tako loš!”

A pamuk bješe bijel k’o zlatnog žita klas
Al’ to bijaše drugo vrijeme, drugi svijet za nas

Subotom bi kolima svi momci krenuli na čašicu u grad
Pred kućom bi Willievom zvali “Hej, pođi s nama još dok si mlad!”

On reče “Ne, al’ zašto ne bi vi na povratku svratili do nas
I Laura Mae već kako ona zna pripremit će večeru za vas!”

A pamuk bješe bijel k’o zlatnog žita klas
Al’ to bijaše drugo vrijeme, drugi svijet za nas

A onda, jednog dana – osta prazna koliba uz put
Willie i Laura su nestali, a od nas nitko nije znao kud

Al’ saznali smo brzo gdje su Willie i Laura Mae
Srce čisto i tamna, crna boja kože još jednom skrivila je sve...

A pamuk još je bijel k’o zlatnog žita klas
Al’ to nije isto vrijeme, isti svijet za nas...