Josipa Lisac - Ne prepoznajem ga

Idem s njim nijemo kroz grad.
Čini se - sve je ko nekad.
Al’ osjećam, u dubini srca svog,
da nije isti...
njegove kretnje ne poznajem...

korak taj, brži no prije...
stisak ruke ništa ne krije ..
u očima koje volim, gdje je sjaj?
Taj sjaj, nježan...
sklonište moje oduvijek i zaklon moj?
Zar su to ruke što su me štitile?

Pratim njegov pogled,
al’ ničeg se ne sjeća on ..
Ni stola, ni kavane
(a bila je naš drugi dom…)
Kupuje pet karanfila,
zaboravlja da ne volim ih ja...
na trenutak čak šapnu drugo ime,
da protrnuh sva.

Pratim njegov korak...
on ide kamo i svi.
Ne zna više stazu kojom smo šetali mi.
Nudi mi whisky sa ledom,
a nikad nisam pila ja...
nudi sve, a ne shvaća - to što želim,
da ne zna da mi da...

Idem s njim nijemo kroz grad.
Čini sve - sve je ko nekad.
Al’ osjećam, u dubini srca svog,
da nije isti...
Njega ja više ne prepoznajem...
ne, čovjeka ovog ja ne poznajem...