Tisuću vatri gori u meni,
sa slijepog srca led se topi.
Ona i ne zna, da ruke njene,
Sotonu krote kad oči sklopi.
Samo ona zna da tako plače...

I plaču zvijeri bez uma i duše,
i plače đavo kad ona plače.
Ne poznajem boli na ovom svijetu,
od njenih suza što bole jače...

I slutim dobrotu koju nema,
tu pokraj mene čistu i bijelu.
Dok tiho plače ja snage nemam,
da gledam njenu suzu vrelu.
Samo ona zna da tako plače...

0 komentar(a):

Objavi komentar

Štampaj / konvertuj u PDF / pošalji mejlom ovaj post

Štampaj / PDF / E-mail