Atomsko sklonište - Nikad više

Našao sam tvoju sliku
U starom albumu;
Ispod prašine bijelog cvijeta
Ubranog davno,
Jedne subote u maju.

O kako mi nedostaješ.

Prošlo je puno dana
Od one tužne zime.
Sjećaš li se zadnjeg putovanja:
Gasilo se sunce u moru čežnje,
Vjetar je odnosi naše misli.

A ti i ja,
Bili smo dvije ptice,
Zarobljeni u kavezu
Godinama,
I nikad više.

Kako bih volio
Da te ponovo sretnem,
A da ne ostanem bez daha.
Kako bih želio
Da si ponovo ovdje,
Daleko od tvojeg sivog grada.

Jer ti i ja,
Bili smo dvije ptice,
Zarobljeni u kavezu
Godinama,
I nikad više.

Bila je to pjesma za dame u lijevom uglu.
Želimo Vam svima laku noć.
Vidimo se sutra, opet, na ovom istom mjestu.
Dođite, laka Vam noć.